Županijsko stručno vijeće profesora informatike i računalstva

Nastavnici često imaju potrebu kritizirati učeničke jer smatraju kako je to dobra odgojna disciplina koja ih može motivirati da budu bolji, da ulažu više truda u učenje i ponašanje, ali i da to bude način kako im se mogu osvijestiti posljedice njihovog ponašanja. Kritiziranje ne podrazumijeva vrijeđanje, već javno podcjenjivanje, prigovaranje i kažnjavanje za neuspjeh i neprilično ponašanje, a u takvim trenucima nastavnik osjeća kako preuzima kontrolu nad situacijom. Je li doista tako? Pročitajte u nastavku teksta.

Kako spriječiti ili riješiti situaciju u kojoj se učenik otvoreno kritizira pred cijelim razredom?

• Kada se učenik ponaša neprimjereno za vrijeme nastave prema nastavniku ili razrednim kolegama, potrebno je individualno riješiti problem. Nastavnik treba otvoreno i iskreno razgovarati s učenikom i objasniti mu pravila primjerenog ponašanja. Učeniku je potrebno naglasiti kako neprimjereno ponašanje snosi određene posljedice i preuzimanje odgovornosti za pogrešan odabir.
• Nastavnici trebaju izbjegavati sarkazam, ironiju, ruganje i podcjenjivanje učenika.
• Ako nastavnik primijeti kako se učenik ponaša drugačije nego inače, potrebno je pratiti razvoj događaja i ponašanja. Djeca se često ne znaju izraziti, imaju privatne probleme kod kuće (gubitak člana obitelji ili bolest) i odraz njihovih situacija najčešće se odražava neprimjerenim ponašanjem u školi, naglim padom uspjeha i ocjena, introvertiranošću i gubitkom interesa za druženje i učenje. U takvim je situacijama potrebno pratiti znakove koje učenik možda pokušava dati svojem nastavniku (zadaćnice, eseji, domaće zadaće itd.). Učenici ponekada na suptilne načine pokušavaju skrenuti pozornost na sebe i na svoje probleme u želji da im se pomogne. Nastavnikova je zadaća u tom trenutku istražiti zašto je došlo do promjene ponašanja individualnim i iskrenim razgovorom s učenikom, a ako je potrebno, također je poželjno razgovarati s roditeljima ili potražiti stručnu pomoć i savjet školskog psihologa i pedagoga.
• Društvene su mreže vrlo popularne koliko među učenicima, toliko i među nastavnicima. Danas je uobičajeno i da su nastavnici prijatelji s učenicima na svojim društvenim mrežama. Kada su u pitanju učenici, nastavnici se trebaju suzdržavati u javnim objavama u kojima se spominju njihovi učenici, pogotovo ako je u pitanju negativni osvrt na nečije ponašanje, znanje, sposobnosti, domaće zadaće i testove.
• Ako nastavnik izgubi kontrolu u određenom trenutku i ako se učenik osjeti kritiziranim i posramljenim, potrebno je ispričati se. Isprika treba biti iskrena i potrebno je pripaziti da se situacija ne ponovi.
• Ako nastavnik nije svjestan kako se učenik u određenoj situaciji osjetio kritiziran i ako učenik skrene pozornost nastavniku na određeni događaj u kojem se osjećao loše ili manje vrijednim, potrebno je uzeti u obzir njegove osjećaje, iako možda nastavnik smatra kako su oni preuveličani. Djeca su osjetljiva i emotivna u svojem odrastanju i potrebna je izvjesna hrabrost kako bi priznali svojem nastavniku kako su se osjećali u određenim trenucima.

Kritiziranje učenika na direktan ili indirektan način može snažno utjecati na njegov razvoj i odnos prema školi i obrazovanju. Učenici se u razredu trebaju osjećati sigurno i zaštićeno, a nastavnici im svojim dobrim primjerom odnosa imaju priliku pokazati i naučiti ih kako se odgovorno ponašati prema sebi i drugima.

Izvor:

https://www.edutopia.org/blog/12-ways-avoid-student-humiliation-richard-curwin